Stomatološki pacijenti imaju specifične potrebe u različitim fazama života i u različitoj dobi. U djetinjstvu to su prevencija, manji popravci i ortodoncija. U adolscenciji i mladosti su to popravci, poneka liječenja, a dolazi i do prvih vađenja zubi. U tridesetima se saniraju problemi nastali u mladosti, ugrađuju se prvi implantati, žene posežu za zahvatima iz estetske stomatologije – izbjeljivanje, krunice, ljuskice. U zreloj životnoj dobi sve je više vađenja zuba, javljaju se znakovi parodontoze, rade se veći protetski i implanto-protetski radovi, kažu stručnjaci poliklinike Imed.
U trećoj životnoj dobi, parodontoza i godine učinili su svoje: velik je broj izgubljenih zuba, a preostali zubi najčešće nisu u najboljem stanju, postojeći protetski radovi su najčešće neadekvatni jer nisu pravodobno zamijenjeni novima, stanje zubnog grebena onemogućava izradu kvalitetnih proteza, kažu stručnjaci poliklinike Imed. Može se reći da kod pacijenata u trećoj životnoj dobi najčešće nalazimo situaciju zrelu za sveobuhvatnu sanaciju, kako u funkcijskom tako i u estetskom smislu. Pacijenti najčešće kažu da ih prije svega zanima funkcijska rehabilitacija i mogućnost ponovne kvalitetne funkcije žvakanja, a onda i govora. Estetika im je obično u drugom planu. Želje i potrebe pacijenata treće dobi često nisu onakve kao kod pacijenata u pedesetim i šezdesetim godinama, navode Imedovi stručnjaci. Sukladno tome, dentalna medicina i stomatolozi, a tako i poliklinika Imed, prilagođavaju svoju ponudu specifičnim potrebama pacijenata treće životne dobi. Nekad su to bile djelomične ili potpune proteze. Radilo se o ortopedskom pomagalu koje su pripadnici treće životne morali koristiti jer su im bolja rješenja bila nedostupna.
Suvremena dentalna medicina danas ima na raspolaganju materijale, tehnologiju i znanje koje omogućava potpunu rehabilitaciju najkompleksnijih slučajeva, kažu u poliklinici Imed. To znači da pacijenti treće životne dobi, u poliklinici Imed, imaju mogućnost kvalitetenog rješenja svojih problema sa zubima i podizanja kvalitete života u starosti.
Problem najčešće nastaje kada se u pripremi i planiranju terapije za pacijente treće životne dobi ne uzmu u obzir njihove objektivne smetnje, želje i realne mogućnosti. Tada se u planiranju često ode u smjeru pretjeranog liječenja, tzv. ovretreatement, što pacijenta dovodi u nesklad između želja i njegovih mogućnosti. Kada su u pitanju pacijenti treće životne dobi, u poliklinici Imed vode se principom optimiziranja terapije.
„To znači da nastojimo uz određeni trud, vrijeme i ulaganje postići najbolji učinak na stanje u usnoj šupljini. Osnovni kriterij je potpunost rješenja, tj. nadoknada svih zuba i potpuna rekonstrukcija funkcije žvačnog sustava“,
kažu u poliklinici Imed. Rješenje mora biti cjelovito, bolje od dosadašnjeg i mora imati dobar omjer uloženog i dobivenog, kažu Imedovi stručnjaci.
Prilikom odabira vrste i načina terapije pacijenata treće životne dobi, stručnjaci iz poliklinike Imed u obzir uzimaju opće zdravstveno stanje pacijenta, stanje u usnoj šupljini, fizičku i mentalnu vitalnost, motivaciju i u konačnici financijske mogućnosti.
Dentalni implantati unijeli su revoluciju u stomatologiju pa se naravno, koriste i kod starijih pacijenata. U poliklinici Imed kažu da za njihovu ugradnju ne postoje dobna ograničenja, a racionalnom upotrebom moguće je pacijentima treće životne dobi osigurati bitno bolju kvalitetu protetskih radova – proteze stabilizirane implantatima, fiksni mostovi na implantatima, implantati za nadomjestak pojedinih zuba ili grupe zuba – sve su to rješenja koja omogućavaju veliki pomak u kvaliteti života pacijenata u trećoj dobi. Bez implantata nemoguće je zamisliti suvremnu stomatologiju, napominju u Imedu.
Kod stomatoloških zahvata u trećoj životnoj, dobi ključ uspjeha je u individualno prilagođenoj terapiji usklađenoj sa željama i mogućnostima pacijenta, kažu stručnjaci poliklinike Imed.
Povlačenje zubnog mesa, gubitak zuba, još izraženija diskoloracija i sl. – to je sudbina četrdesetogodišnjih zuba. Vrijeme ne možemo vratiti, ali uz pomoć raznih estetskih pomagala vratit ćemo nekadašnji – ili postići još bolji – oblik, kažu stručnjaci poliklinike Imed. Počevši od najjednostavnijih rješenja, kao što su kompozitni materijali koji bojom i strukturom oponašaju prirodne zube, a koriste se kao plombe ili čak kao cijele krunice. Kompoziti dobro prianjaju uz zubno meso, a kako ih ima u bezbroj nijansi, stomatolog zaista može postići boju identičnu susjednim zubima, objašnjavaju Imedovi stručnjaci.
Keramička ljuskica ili Veneer koristi se najčešće u poliklinici Imed, za rekonstrukciju gornjih prednjih zuba, od očnjaka do očnjaka, ali može se aplicirati i na bilo koji drugi zub. Prije aplikacije prednju ploču zuba treba izbrusiti najmanje pola milimetra, a potom se ljuskice lijepe specijalnim kompozitnim ljepilima, objašnjavaju stručnjaci iz Imeda. Dakle, ako treba zatvoriti prostor između zuba, produžiti ih, proširiti, ujednačiti boju, oblik, simetriju – ljuskice su tu.
Krunice, popularno zvane navlake, koriste se u poliklinici Imed za estetsko poboljšanje “živih“ zuba, ali i za oblaganje devitaliziranih – koji se na taj način zaštite i ojačaju. Mogu biti metal – keramičke ili potpuno keramičke – cirkonske ili prešane. Zub se treba nešto više izbrusiti nego u slučaju ljuskica, ali su zato puno otpornije na mehanička oštećenja, kažu u Imedu.
Kod mnogih pacijenata zbog gubitka nekoliko zubi, počinje se destabilizirati konstrukcija čeljusti. Izgubljeno treba nadoknaditi da ne bi došlo do većih problema od estetskih – primjerice, poremećaja statike cijelog sustava (zubi-mišići-čeljusni zglob) te do problema s vratnom kralježnicom i čestih glavobolja, kažu stručnjaci poliklinike Imed.
Kad se spomene vađenje kutnjaka u gornjoj čeljusti, prva asocijacija na njegovo nadomještanje jest – most. Danas nema razloga da to pomagalo ne izgleda prirodno i da ne bude ugodno: materijali koji se danas koriste u poliklinici Imed vrhunske su kvalitete, a riječ je o unutarnjoj bazi od metala ili cirkona i vanjskoj oblozi od estetske keramike. Mogu se izrađivati klasičnom ili CAD-CAM tehnologijom. Ograničenje u primjeni mostova, kažu Imedovi stručnjaci, su zubi nosači koji moraju biti prisutni i u dobrom prostornom rasporedu. No, problem je taj što most, kojim se nadoknađuje samo jedan zub, zahtijeva brušenje još dva susjedna zuba, a taj povezani blok od tri zuba (između kojih nema razmaka) nije baš idealno rješenje za zubno meso i higijenu. U takvim konstrukcijama se često skupljaju bakterije, koje onda uzrokuju upale gingive, pa i pojavu karijesa.
Stoga se danas prednost daje – implantatu. To je neusporedivo bolje rješenje jer znači samo nadoknadu jednog zuba, bez oštećivanja okolnih, a jedini preduvjet za njegovu ugradnju jest imati dovoljno kosti – svoje ili nadograđene, kažu stručnjaci iz Imeda.
Za informacije i narudžbe nazovite nas na
+385 (0)1 366 8936